About This Project

 

SPOMENIK RISARU, povodom stogodišnjice Dužijance,
Postavljen 2011.
Trg Republike, Subotica

Autor: Maja Rakočević Cvijanov, magistar vajarstva

Tekst:
RISAR 100 GODINA DUŽIJANCE
ЖЕТЕЛАЦ 100 ГОДИНА ДУЖИЈАНЦЕ
ÁRATÓ 100 ÉV A DUŽIJANCA

Dimenzije:
skulptura: 175 cm x 130 cm x 80 cm
ploča: 64 cm x 42 cm / 2 cm

 

Podizanje spomenika je inicirao Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo” – Dužijanca O.O. povodom 100 godina postojanja ove manifestacije. Na parceli broj 6041 KO Donji grad, postavljena je 31. jula 2011. godine skulptura „Risara”. Skulptura je postavljena na delu javnog prostora Trga republike, na travnatoj površini bliže Štrosmajerovoj ulici. Figura je odlivak višestrukog prvaka u košenju, čije se takmičenje tradicionalno održava u okviru žetelačkih svečanosti. Figura od bronze je patinirana i ofarbana u belo, u naivnom tretmanu, kako bi se podcrtao način na koji u gradu prepoznajemo tradiciju – iz etnoloških zbirki lutaka u narodnim nošnjama.

Desno od skulpture Risara nalazi se granitna tabla sa tekstom na srpskom, hrvatskom i mađarskom jeziku, na latinici i ćirilici. Tekst je obojen crnom bojom.
Na skulpturi je dva puta polomljen “prlj”, deo kose koji služi za sakupljanje žita. Nakon prvog lomljenja, 8.8.2011.godine, ovaj deo je ponovo zavaren i vraćen u prvobitno stanje. Međutim, nakon drugog puta, 21.9.2011. godine, nije se nastavilo sa održavanjem zbog novčanih sredstava. Od tada spomenik egzistira u celini bez „prlja”.

 

* * *

 

Dva puta odlomljen „deo kose koji služi za sakupljanje žita” odzvanja u zaumlju zloslutno. „Prlj” u svesti „čuvarnih” sada izrasta u znamenje tradicionalno brižnog i nadasve štedljivog gazdovanja. Poput krika upozorenja – da li uzalud (?) – ukazuje na učestalost ostrvljenog kidisanja na humane vrednosti, devastiranje i krađu spomenika. Da li zaista postajemo društvo prepušteno na milost i nemilost huligana i lopova, siledžija i pljačkaša.
Kenet Klark (Kenneth Clark, 1903 – 1983) u knjizi Civilizacija* citira mudrog Džona Raskina (Ruskin, 1819 – 1900):
„Veliki narodi pišu svoje životopise u tri knjige: u knjigu svojih djela, u knjigu svojih riječi i u knjigu svoje umjetnosti. Ni jednu od tih knjiga ne možemo razumjeti, ako ne pročitamo i druge dvije, ali od sve tri knjige jedino je vjerodostojna posljednja.” Tome – dodaje Klark – „Kad bi mene tko zapitao šta istinitije ilustrira društvo: govor ministra za izgradnju stanova ili zgrade sagrađene u njegovo doba, odgovorio bih zgrade.” Naravno, lapidarna rečitost kreacija je slojevita, primerena svome vremenu ali savršeno razmljiva i budućim generacijama. Treba razmisliti: O čemu svedoči i šta nam poručuje vandalizam koji se sve češće „reprezentuje” neotkrivenim krađama, izgubljenim spomenicima koji su prodati kao sekundarna sirovina?

Iz knjige: Javni spomenici opštine Subtice II, autora Bele Durancija, Maje Rakočević Cvijanov i Vere Gabrić Počuče u Savremenoj galeriji Likovni susret Subotica

Foto:

Augustin Juriga i Željko Vukelić

Date
Category
Javni spomenici